Dragi križari i svi ljudi dobre volje, naši preci ovom tjednu u kojem se nalazimo dali su naziv Veliki Tjedan. To je jedini tjedan u godini koji se zove veliki. Znali su da se u tom tjednu spominjemo nečeg velikog, posebnog, ključnog za naš život. Ta drama spasenja čovjeka, smrću samog Boga postaje prezahtjevna za ljudski govor.
Živ čovjek se našao pred raspetim Bogom na križu, pred mrtvim Bogom. Naš um može pratiti Isusa Krista do trenutka smrti, ali dalje nastupa vjera. Samo očima vjere možemo gledati nedjeljno jutro i razumjeti prazan grob. Nema veće radosti među pozemljarima i nebesnicima od praznog groba. U uskrsno jutro Petar i ljubljeni učenik ulaze u prazan grob i evanđelista nam svjedoči: Tada uđe … (u grob) … i povjerova.
Dragi dobronamjerni čovječe, nemoj se bojati ući u grob svojih strahova, izgubljenosti, traženja i padova. Dopusti da susretneš milost Nedjeljnog jutra, da te Bog već na ovom zemaljskom hodočašću uskrisi. Da ti dade smisao patnji koju živiš ili susrećeš, bolesti koju nosiš, neimaštini koja te pritišće. Dopusti da Uskrsli Krist učini tvoje življenje jedinstvenim i radosnim. Jedino on može maknuti kamen s tvog i mog tamnog groba u koji se često i sami zatvaramo. I upravo i po tvojoj vjeri svijet će postati bolji. Svijet – to smo ti i ja i Bog među nama. Dragi dobri čovječe, sretan ti Uskrs!
vlč. Dario Paviša, iz Kalinovca