Križarska organizacija

Članovi Križarske organizacije pozdravljaju se pozdravom „Bog živi!“. Da, brate i sestro u Kristu, Bog živi i tebi i meni, i tvojoj i mojoj obitelji, i starima i mladima, i grešnima i svetima – svima. Ovim dragim nam pozdravom križari svjedoče svoju pripadnost živom Bogu, Bogu prisutnom ovdje i sada, i u ovom trenutku u kojem čitaš, i u trenucima koji će tek doći. Nastavi čitati “Križarski pozdrav – BOG ŽIVI!”

Vjera. Živa, cjelovita, tvrda, stalna! Križar znade kome vjeruje. Onome koji je nepogrešiv! Onome koji je zasvjedočio svoje riječi čudesima, koji je i sam smrt pobijedio. Križar čuva i jača vjeru svojim neporočnim životom, molitvom, proučavanjem katoličke literature, čitanjem životopisa Božjih ugodnika. Nastavi čitati “Odlike križara”

Za plodonosan rad u Križarskoj organizaciji potrebno je da medu članovima vlada dobar duh, duh evanđeoski. Neka se osjeća da je ljubav ta koja ih povezuje, da bi se moglo reći za križarsko društvo ono što su govorili za prve kršćane: „Gledajte kako se vole“. Nastavi čitati “Međusobni odnos među križarima”

Križarska organizacija nije sama sebi svrhom, nego je posve usmjerena za dobro Crkve: za vjersko-moralnu izgradnju članova i za duhovnu obnovu naroda u duhu Evanđelja.

Križarska društva u župama nisu neki zatvoreni kružok kao neka sekta izolirana od župne zajednice, koja prisvaja neka posebna prava, nego žive u toj zajednici i za nju žive, uključeni u nju kao sol što je nevidljiva, a ipak daje okus jelu. Tako i križari žele koristiti dotičnoj župi, uvijek spremni pomoći u pastoralnom radu.

Križari žele surađivati s drugim katoličkim udrugama u svakom zajedničkom nastojanju za dobro Crkve katoličke.

Svaki križar je slobodan, kao i svaki vjernik, biti članom bilo koje političke stranke, koja nije od Crkve osuđena. No, oni koji su na vodećim mjestima neke političke stranke, ne mogu biti u vodstvu križarskih društava. To je razumljivo, da je tako pravo, da se istakne izvanstranačnost Križarske organizacije.

Križare uglavnom kao takove primjećuju najčešće na nekim priredbama, u povorkama, sa zastavama, na akademijama… pa onda neki pomišljaju da je to sva njihova djelatnost i da su oni zapravo organizacija za takve vanjske parade, da je to sve. Ne, nije tako. Križari daleko više vremena posvećuju nutarnjoj izgradnji članova na sastancima svakog tjedna, na duhovnim vježbama, tečajevima i sl. A ovo vanjsko, samo je očitivanje nutarnjega, i nema razloga da bi se odbacilo kao nepotrebno, jer i to javno ispovijedanje vjere može samo pozitivno djelovati. Činjenica je da je u vremenu najaktivnije djelatnosti križara bilo veoma mnogo duhovnih vježbi, sastanaka i opredjeljenja za duhovna zvanja itd. Vanjski nastupi odgovaraju mladima, a neka je katoličkoj javnosti drago da vide mlade u svjedočenju katoličke vjere.

 

„Katolička je vjera moje životno zvanje.“ (bl. Ivan Merz)