Dragi križari i križarice, „Još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut.“ Jeste li i vi u ovo Uskršnje jutro primijetili da nema kamena na grobu? Isus je uskrsnuo!
Marija Magdalena je počela odmah trčati kako bi vijest javila Šimunu Petru i ljubljenom učeniku. Nije ostala zagledana u prazan grob, nije se osjetila povlaštenom što je prva vidjela prazan grob, ne zadržava to iskustvo za sebe, već odlazi i javlja drugima.
To je iskreni i pravi susret s Uskrsom. Uskrs nam otvara nove puteve, miče kamenje s naših zakrčenih putova, teških ljudskih relacija. Potiče nas na djelovanje. Nema pravog Uskrsa bez oduševljenja. A radost i oduševljenje je tu jer nema više razloga strahovati za život na ovoj zemlji. U ovoj svetoj zori odjednom sve dobiva smisao. Bolest, patnja, radost, strpljenje, susreti, zagrljaji, suza na licu. Uskrsli Krist svu našu tamu srca i duše osvjetljuje svojim uskrslim svjetlom. I ovo naše zemaljsko putovanje preko grobnih vrata Isusa Krista dobiva smisao koji se zove vječnost.
I na kraju bih vam želio poručiti dragi križari i križarice. „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.“ – nemojte da vas itko zavara ovom rečenicom. Isusa vam/nam nitko ne može ni ukrasti ni uzeti. Mi sami smo ti koji odbacujemo Isusa uz naših života. I ostajemo u tami groba. Molimo na tu nakanu da nikada tama groba ne nadvlada ovaj svijet i naše živote. Neka vječni Aleluja odzvanja uvijek u našem životu, pokazujući nam smjer prema nebeskoj domovini, vječnom Uskrsu. To je jedini pravi i opravdani smisao života koji je zalog vječne radosti na našim licima i dušama.
Želim vam Sretan Uskrs, pun radosnih susreta s Bogom i ljudima. Jednom do u vječnosti neka Bog Živi uvijek u našim srcima.
vlč. Dario Paviša
Malezija, Ipoh, 1. travnja 2018.