Zašto se ova vjerska, crkvena organizacija za samoodgoj i apostolat zove „Križari“?
Kad kažemo riječ „Križari“, odmah nam na pamet dolazi riječ „križ“. Koji križ? Onaj križ, na kojem je Isus bio raspet, križ s kojega je Isus rekao „Žeđam“, tj. žeđam vaših duša. jer ih želim spasiti. To je križ, na kojem je Isus umro za nas! To je križ na kojem je Isus izvršio otkupljenje svijeta, davši tako svojom mukom i smrću zadovoljštinu za sve ljudske grijehe. To je križ s kojega je Isus oprostio zavedenoj svjetini, pa i skrušenom razbojniku. To je križ na kojem nam je Isus dao savršeni primjer poniznosti, opraštanja i strpljivosti.
Taj je križ najvažniji znak kršćanina, taj je križ najrašireniji znak na cijelom svijetu. To je križ koji je najbolja škola kako treba trpjeti. To je križ iz kojega su milijuni ljudi učili pravi duh Evanđelja. Jednom riječju, to je znak Isusa Krista našega Spasitelja. I koje bi onda bilo ljepše ime onima, koji žele biti Kristu posve vjerni, koji žele raditi na obnovi svijetu u Kristu, nego baš to ime – po križu – Križari?!
Mnogi nose križić o vratu i to je znak vjere u Isusa. Pa sve koji taj znak na sebi nose mogli bi se u nekom smislu zvati po križu – Križari, a kako ne bi onda članovi organizacije koja se Kristom oduševljava i za njega živi.
Rečeno je Konstantinu Velikom, koji će dati kršćanima slobodu. „U ovom ćeš znaku pobijedili“, tj. u znaku križa! Tako je i bilo.
Iako u svemu tom radu nije bitno ime, i nije to nešto nepromjenjivo, ali lijepo je to, sadržajno, znakovilo ime, kojim se ponosimo kao Kristova duhovna vojska.
Križari! Lijepo je to ime, ponosimo se njime!
Križ Kristov veliki je znamen.
Misao na nj’ u duši žari novi plamen,
Da Krista Isusa još više ljubimo,
da Mu još vjernije služimo.
(Iz križarske zborne recitacije)