Dragi prijatelji, dragi Križari, iako daleko od doma, nosim vas u srcu u ovo sveto vrijeme. Gledam siromašnu djecu, majke s novorođenčadi na leđima im muškarce koji su vozili bicikl i 30 kilometara kako bi došli na sveto trodnevlju u svoju župu. Svi oni koračaju za križem, svatko sa svojom boli, stvarnošću, snovima i molitvama.
Gledam kako kleče i mole pred skromnim križem, u novoj nedovršenoj crkvi, koju je u Zambiji izgradio hrvatski misionar iz Bosne i Hercegovine, fra Ivica Perić. Gledam kako tri dana spavaju u toj crkvi, kako bi mogli prisustvovati svetim obredima. Gledam kako se raduju žgancima za ručak, a ja šunki koju kuham u samostanskoj kuhinji, koju mi je mama spremila još prošle godine, kako bi imao za Uskrs.
Gledam i pokušavam razumjeti što nam je to zajedničko. Pronalazim odgovor u dugoj šutnji, koja progovara pred Bogom i čovjekom položenim u grob. Da! Upravo nam je On zajednički. Dobri Bog! Stvoritelj i naš otkupitelj!
Želim sebi i vama da budemo sretni, da budemo zadovoljni, da budemo zahvalni… Jer pored svakog groba, pa tako i Isusovog, cvate i pokoji cvijet. Grob nije zadnja stanica, on je ostvarenje nade, put do Uskrsa i vrata u vječni život!
Sretan vam Uskrs, uz pozdrave iz Zambije!
Vaš prijatelj i brat mons. Dario Paviša,
savjetnik Apostolske nuncijature u Zambiji i Malaviju