Na današnji dan spominjemo se prvog nebeskog rođendana našeg prečasnog Marijana Radanovića, prvog rektora Nacionalnog svetišta svetog Josipa na Dubovcu u Karlovcu te dugogodišnjeg generalnog duhovnika Križarske organizacije. Vjerujemo da prečasni Marijan s Nebesa budnim zagovorom prati svoje Križare.
Prisjetimo se, mons. Marijan Radanović u mladosti je i sam bio voditelj i član križarskih društava, a kao svećenik bio je jedan od prvih koji je u Crkvi u Hrvata obnovio križarska društva za mladež u svojoj župi. Dubovac je pod njegovim vodstvom postao rasadnik križarstva njegujući mnoga bratstva i sestrinstva đaka i mladeži, ali i okupljajući starije gospođe u križarsko sestrinstvo. Njegova duhovnička veličina nadišla je Karlovačke okvire, tako je iako već u odmakloj dobi, postao generalni duhovnik Križarske organizacije u Hrvatskoj. Mnogi od nas se s oduševljenjem sjećaju njegovog svetačkog lika, plavog bistrog oka te oštrog, iskrenog i dubokog pera. Mnoge je okružnice upućivao križarima, usmjeravao je mladež na Ivana Merza i Maricu Stanković, privodio ih redovnoj mjesečnoj ispovijedi i sv. Pričesti i organizirao brojne duhovne vježbe, akademije, posebno ljubeći Papu, Crkvu i Domovinu.
Zaista je plodonosan bio rad Križara kada je duhovno ravno prečasni Marijan. Pred očima mu je stajao cilj duhovne izgradnje za opći porast vjere i morala u hrvatskom narodu odgajajući za odgovorne muževe i majke! A ozračje koje je mons. Marijan stvarao činilo je Križarstvo pogodnim za razvijanje duhovnih zvanja. Sva dobra djela koja je učinio svim bližnjima i za koja Prečasnom mnogi duguju veliku zahvalnost ispisala bi tisuće knjiga, ali on u svojoj poniznosti nikada nije dopustio da i jedna zahvala bude upućena njemu, već jedino na veću slavu Božju.
MONS. MARIJAN RADANOVIĆ OSTAVIO NAM JE ISKRENO I ZNAČAJNO SVJEDOČANSTVO O TOME KAKO JE PRIMJER IVANA MERZA NA NJEGA DJELOVAO I USMJERIO NJEGOV ŽIVOT (Mons. Marijan Radanović o značenju Ivana Merza u njegovom životu):
Susret u srednjoj školi
S Ivanom Merzom susreo sam se u srednjoj školi, čuvši za njega u Đačkom križarskom bratstvu, a osobito čitajući knjigu Dr. Ivan Merz, život i djelovanje, Zagreb 1932., koju je napisao dr. Dragutin Kniewald. Ta mi je knjiga bila veoma često u rukama, a osobito kad sam jedan primjerak dobio kao nagradu za sastav o Ivanu. Neke sam dijelove mnogo puta pročitao, te sam ih znao napamet.
Upoznavajući tako sve više Ivana Merza, on je postao ideal mojih mladenačkih dana, on me je oduševio i rekao bih da je imao najveći i najpresudniji utjecaj za moju duhovnu izgradnju u srednjoj školi i za odluku kod izbora zvanja.
Što me je to oduševljavalo kod njega?
Pa, što me je to oduševljavalo kod njega? Što mi se naročito sviđalo? Što mi je izgledalo veoma poželjno da primijenim u vlastitom životu?
Oduševljavala me njegova prosvijetljena, borbom i milošću Božjom stečena čvrsta, nepokolebiva vjera; njegova usrdna doživljajna molitva; njegovo sabrano sudjelovanje kod sv. Mise; njegova ljubav kojom je gorio za svetinje vjere; njegova liturgijska pobožnost; njegova ljubav prema Isusu Kristu kojeg je svaki dan primao u sv. Pričesti i kome se svakodnevno klanjao; njegova ljubav prema Papi kao namjesniku Isusa Krista; njegova nesebičnost prema potrebnima; njegova apostolska revnost i mudrost kojom je spasio mnoge duše osobito mladih; njegova samozataja koju je očitovao provodeći usred Zagreba pokornički život; njegova spisateljska djelatnost; njegovo štovanje Blažene Djevice Marije; njegova priprema za smrt i sama smrt; njegova odlučnost u obrani Crkve i kršćanskih načela; njegovo velikodušno opraštanje svim protivnicima…
Od Ivana sam naučio apostolski misliti
Sve je to hranilo, jačalo moju vjeru, moje promatranje svega pod vidom vjere, to je pokretalo um, srce i volju za Krista, za Crkvu, za duše. To mi je dalo prvo shvaćanje o smislu samozataje, pa ako ga i nisam pokušao u cjelosti slijediti, ali ipak u malim, sitnim koracima što je bilo dragocjeno i u mom kasnijem životu. Od Ivana sam naučio apostolski misliti i djelovati za spas naših bližnjih. Njegov me primjer ponukao na molitvu krunice; a njegov euharistijski život na svakodnevno sudjelovanje kod sv. Mise i primanje sv. Pričesti. Ivanova riječ Aut catholicus – aut nihil (Ili katolik – ili ništa!) i meni je postala norma, aksiom života.
Merzove vrline poželjne svakom svećeniku
Merz je imao vrline koje bi bile poželjne svakom svećeniku i, sudeći po tome, bio bi vrijedan svećenik. No on je spoznao da Bog želi da ostane u svijetu i, kao vjernik, živi i radi za dobro Crkve. Mene je, pak, Providnost Božja vodila tim putem da se upoznavši Merza, u kojem sam vidio divno oživotvoreno Evanđelje, odlučim za duhovno zvanje. Promatrajući iz vremenske udaljenosti više od 50 godina, da nisam dragog Ivana susreo u svojoj mladosti, ne znam kako bi se i kuda kretao moj život.
I u mome svećeničkom životu lik Ivanov nije izblijedio, naprotiv. Ponekad upotrebljavam u propovijedi primjere iz njegova života ili citiram njegove značajne izjave. Volim mladima govoriti o Merzu, te promičem čitanje njegova životopisa, održavamo, makar skromne, priredbe o godišnjici Ivanove smrti… Poštovanje prema njemu i želja da bi se njegovim primjerom naši vjernici duhovno podigli potiče me na to.
Više zauzetosti za njegovu beatifikaciju
A kao svećenik ne smijem zaboraviti našeg vrhovnog vidljivog svećenika na zemlji sv. Oca Papu Ivana Pavla II koji nas Hrvate potiče, da ne kažem, blago i kori, što ne radimo više za Ivanovu beatifikaciju. Zaista bi bilo potrebno da se svi više zauzmemo, da naš vjernički narod upozna Merza i da više sudjeluje u nastojanju za njegovo uzdignuće na čast oltara. Kakav divni ideal za našu mladost!
Ivane, što su ti mnogi rekli i ja ti velim iz sveg srca: Hvala ti! Hvala! Nisi ni slutio kako će tvoj primjer mnoge povući naprijed k Bogu i poslije tvoje smrti!
(mons. Marijan Radanović, 1994. godine)
ISKRENO VJERUJEMO DA JE DUŠA PREČASNOG MARIJANA ISPUNILA SMISAO RADI KOJEG JE STVORENA TE DA SE SUNČA NA U RADOSTI SPASITELJA. NA TU NAKANU TE ZA ZAGOVOR KRIŽARSKE ORGANIZACIJE STAVLJAMO PRED VAS MOLITVU KRUNICE SV. JOSIPU (Krunica sv. Josipa).
BOG ŽIVI!