Međusobni odnos među križarima

Za plodonosan rad u Križarskoj organizaciji potrebno je da medu članovima vlada dobar duh, duh evanđeoski. Neka se osjeća da je ljubav ta koja ih povezuje, da bi se moglo reći za križarsko društvo ono što su govorili za prve kršćane: „Gledajte kako se vole“.

Velika opasnost za dobre međuljudske odnose jest zavist. Hrvati su dosta skloni toj mani. Zbog zavisti naš je narod u svojoj povijesti doživljavao velike tragedije.

Zavist se može pojaviti zbog toga što je neki član izabran za neko odborničko mjesto ili je doživio neku pohvalu, neki uspjeh. Svaku sjenu zavisti potrebno je odbaciti, neka svaki član učini ono što sam može, ako drugi mogu i više od njega, hvala Bogu! Lijepa je izreka: „Bože, daj da budem dobar, a svi drugi bolji od mene!“.

U međusobnim odnosima može se dogoditi, da se netko nađe povrijeđen. Možda nitko nije imao nakanu uvrijediti ga, ali se tako krivo shvatilo i eto nespo­razuma zbog čega je dotičan uzrujan, i neraspoložen i prema samoj organizaciji kao takvoj.

Na to ćemo reći: Potrebno je oprostiti! Ne bismo bili ni kršćani, a kamo li križari ako ne znamo oprostiti. Ako je istina to što je rečeno, onda prihvaćam. Ako nije, Bog zna kako je, a to je najvažnije. Velikodušno oprostiti! Zar se nije i nama katkad dogodilo da smo nešto rekli, što je netko drugi shvatio kao uvredu, premda nismo tako mislili. Naša je riječ: Pazit ćemo da nikoga ne uvrijedimo, a sami se nećemo naći uvrijeđenima. Nikada ne budimo zlopamtila.

Točnost. Da bi sastanak ili sjednica mogli na vrijeme početi, potrebno je doći na vrijeme. Ako netko kasni, to djeluje loše. Kad se događa da isti uvijek kasne, to donosi neraspoloženje. Važno je, kako svuda, tako i u križarskom radu uvažiti potrebnu točnost. Bolje nekoliko minuta ranije doći, nego nekoliko minuta kasniti. Da, važna je točnost!

Susretljivost u duhu kršćanske ljubavi! Ako je brat tvoj žalostan, utješi ga; ako ga drugi izazivaju, ti ga brani; ako je u napasti, pomozi mu da iziđe iz napasti; ako je u grijehu, ohrabri ga za ispovijed; ako je u dvojbi, savjetuj ga dobro; ako mu je u školi neki predmet težak, pomozi mu; ako je u duhovnoj krizi, budi mu podrška. Moli za brata svoga, moli s pouzdanjem.

Disciplina. Kad jedan na sastanku govori, svi drugi slušaju, a kad netko dobije riječ, onda samo on govori! Bio bi znak da još nismo shvatili smisao žrtve, ako ne možemo šutjeti, kad je vrijeme za šutnju.

Ima teških naravi, koje uvijek vole druge zadirkivati, izrugivati, ponižavati, izazivati svađu i si. Taj duh mora biti odsutan iz križarstva. Bundžije, galamžije nisu za konstruktivan rad. Rješavajmo mirno, staloženo sve probleme, a ne „s burom i olujom“.

Križar se osjeća sretnim što je u Križarskoj organizaciji, koja mu pomaže da se duhovno izgradi i da učini nešto dobra za svoje bližnje. Sve je u toj Organizaciji lijepo: i naša lozinka, i pozdrav, i naši uzori, i naše priredbe. Kolika li je razlika provoditi mladost u nekom raskalašenom besciljnom društvu, ili u ovoj dragoj lijepoj mladenačkoj katoličkoj organizaciji.