Odlike križara

Vjera. Živa, cjelovita, tvrda, stalna! Križar znade kome vjeruje. Onome koji je nepogrešiv! Onome koji je zasvjedočio svoje riječi čudesima, koji je i sam smrt pobijedio. Križar čuva i jača vjeru svojim neporočnim životom, molitvom, proučavanjem katoličke literature, čitanjem životopisa Božjih ugodnika.

Solidan duhovni život. Molitva, jutarnja, barem kratka, a večernja malo dulja, razmatranje, molitva u napastima, Euharistija, krunica…

Milosni život. To je bitno: uvijek biti prijatelj Božji, čist barem od teškog grijeha. Čuvati se grijeha kao zmije! A ako se dogodi da nešto sagriješi, što prije treba poći na sakrament pomirenja. „Ako katolička organizacija ne postigne da članovi budu bez smrtnog grijeha, ova je organizacija bez smisla“ (bl. Ivan Merz). Ozbiljna je to riječ.

Ljubav prema Isusu Kristu. Krist je svakome, posebno križaru: „Put, istina i život“, „alfa i omega“. Nema boljega, nema većega, nema moćnijega od njega. Križar se trsi da ga što bolje upozna iz Evanđelja, oduševljava se Isusom, slijedi njegovu nauku, ljubi ga, njim se ponosi, njemu vjerno služi…

Ljubav prema Crkvi. To je prava Kristova Crkva – Katolička Crkva. Dana nam je od Isusa kao dobra majka, koja nas vodi pravim putem. Križar je zahvalan što je kršten u toj Crkvi što njoj pripada, što u njoj ima tolika duhovna dobra.

Ljubav prema Papi. Papa je namjesnik Isusa Krista. Merz je rekao da u Papi vidi drugoga Krista. Križar sluša Papine poruke i slijedi njegove smjernice i rado slavi Papin dan.

Poštenje. Križara mora prožimati duh pravednosti, te ne bi ni sitnice tuđega prisvojio. I nikada neće ništa sebično sebi svojatati, a drugoga oštećivati. I zauzimat će se za društvenu pravdu u društvu.

Savjesnost u staleškim dužnostima. Križar treba u mladosti steći potrebnu naobrazbu, a u svome zvanju savjesno ispunjavati svoje dužnosti nalazio se na bilo kojem radnom mjestu. Sramota bi bila za križara da je nesavjestan prema svojim dužnostima. Boreći se za čistoću duše, osobito je važno da pripazi da ga ne zarazi koji glavni grijeh, nego da uvijek nastoji razvijati protivne vrline, dakle, protiv oholosti – poniznost, protiv škrtosti – nesebičnost, protiv bludnosti – čistoća, protiv zavisti – radovati se tuđem uspjehu, protiv neumjerenosti u jelu i pilu – umjerenost, protiv srditosti – blagost, strpljivost, protiv ljenosti – marljivost.

Ljubav prema domovini. Križar voli svoju domovinu Hrvatsku, sav taj narod i sve te prirodne ljepote, koje nam je Bog dao. Ta domovinska ljubav nije u „jeftinim parolama“, nego u nastojanju da se moralno obnovi, da bi bila Bogom blagoslovljena. Ne pitamo i samo tražimo što će nam dati domovina, nego što ćemo mi njoj dati.

Kršćanska radost. „Moramo uvijek biti veseli; jedino veselje stvara oduševljenje, a ovo velika djela“ (bl. Ivan Merz).