KRIŽARI JUČER
Početkom 20. stoljeća val liberalizma zahvatio je Hrvatsku. Antun Mahnić, krčki biskup, nastojao je ukazati na pogubnost liberalnih ideja za katoličku vjeru i kršćansku kulturu naroda, stoga potiče na osnivanje katoličkih društava za duhovni preporod naroda. Ona su obuhvaćala i đačke organizacije u koje je bila uključena katolička mladež. Biskup Mahnić posebno ističe kako će orlovska ideja „ne samo jačati vaše tijelo, nego će također unijeti u Vaše redove još više samoprijegora i stege, a od vanredne će Vam koristi biti i kasnije u radu među kršćanskim pukom“ (Knjiga Života. str. 259). U tom smislu možemo ga prozvati pretečom Katoličke akcije u Hrvatskoj. Zastupnici omladinskih katoličkih društava osnovali su Hrvatski katolički omladinski savez (HKOS) za čijeg je predsjednika izabran dr. Ivan Merz, a 1923. godine osnovan je u Zagrebu Hrvatski orlovski savez, ujedinjenjem Hrvatskog katoličkog omladinskog saveza s Orlovskim podsavezom. Za predsjednika je izabran dr. Ivan Protulipac, a za tajnika Ivan Merz. Merzovom zaslugom Orlovi su čvrsto stavljeni na temelje Katoličke akcije te je prihvaćeno geslo „Žrtva – Euharistija – Apostolat“.
Orlovski savez brzo se širio i rastao te okupljao katoličku mladež i učvršćivao ju u vjeri i moralu. Proglašenjem Šestosiječanjske diktature 1929. godine, zabranjena su sva narodna obilježja i aktivnosti, što je uključivalo i Orlove. Početkom 1930. godine, Orlovi se ponovno okupljaju i nastavljaju rad pod novim imenom – Križari. Za predsjednika Velikog križarskog bratstva izabran je dr. Ivan Protulipac, a predsjednicom Velikog križarskog sestrinstva postaje Marica Stanković. Iako Ivan Merz više nije bio živ, njegovo duhovno naslijeđe nastavilo je živjeti među njegovim suradnicima. Zajednička sveta pričest jednom mjesečno za sve križare, kao i iskazivanje ljubavi prema Svetome Ocu samo su neke od njegovih zasluga po kojima je postao uzor i vođa mladeži za života.
Marica Stanković također je ostavila neizbrisiv trag u Križarskoj organizaciji stavljajući ju pod okrilje hrvatskih kardinala: Alojzija Stepinca i Franje Šepera, koji su i sami potekli bilo iz redova orlova, bilo iz redova križara. Novi udarac dogodio se 1945. godine. Vlasti socijalističke Jugoslavije zatražile su popis članova, stoga kardinal Alojzije Stepinac odlučuje raspustiti Križarsku organizaciju kako bi zaštitio križare od pogibelji. Iako križarstvo više nije moglo javno djelovati, križarice i križari nisu zaboravili svoja obećanja. Strpljivo i marljivo radili su za uzdizanje svog uzora Ivana Merza na čast oltara. Padom komunizma, pružila se mogućnost obnove Križara te se od 1992. godine ponovno počinju osnivati križarska društva diljem Hrvatske zaslugom dugogodišnjeg predsjednika, Lava Znidarčića koji je vodstvo organizacije preuzeo još 1945. godine. Na Merzov rođendan, 16. prosinca 1993. godine, održana je skupština Velikog križarskog bratstva na kojoj je za predsjednika obnovljenog križarstva izabran dr. Petar Kraljević. Križari danas djeluju u više hrvatskih biskupija svakodnevno vršeći svoje poslanje sadržano u geslu: Žrtva – Euharistija – Apostolat.
KRIŽARI DANAS
Osnovna je dužnost Križarske organizacije, kao dijela Katoličke akcije, u vremenu i prostoru u kojem djeluje sve obnoviti u Kristu, počevši od obnove samoga sebe, odnosno svojih članova. Tu želimo dopustiti da našim privatnim životom zavladaju Božji zakoni, a to se može postići tako da smo u što većoj vezi s Kristom i Crkvom. U današnjem društvu, kada mnogo ljudi ne misli više na Boga i kad se životi mnogih protive zakonima Boga i Crkve, neizbježno nam je organizirati se u društva kako bi jedan laik dobio priliku imati učešća u posebnoj misiji Crkve. Takva društva sastavljena su od članova prikladne dobne skupine ili profesije. Na čelu takvog društva je laik (predsjednik) i on se brine za organizaciju rada. Na duhovnom čelu obavezan je duhovnik društva (svećenik) kao odgajatelj i spona prema naučiteljstvu Crkve, stoga je glavni ustroj dvostruka hijerarhija: hijerarhija laikata (jer je to svjetovna organizacija) koja radi po uputama crkvene hijerarhije. Danas, kada je broj svećenika malen, glavni pomoćnici crkvenim pastirima trebaju biti laici odgojeni kroz ovu organizaciju – ona tako postaje sjemenište za odgoj laika.
Redovni tjedni susreti imaju za cilj upoznati križara s katoličkom vjerom i Crkvenim naukom te mu pomoći da Riječ Božju pretoči u vlastiti život. Za odgoj križara organiziraju se duhovne vježbe. U župi se mogu organizirati duhovne vježbe koje su otvorenog ili zatvorenog tipa (samo za križare). Križari u svojim društvima imaju redovne duhovne vježbe, s obavezom od minimalno jednom u dvije godine, a svake godine prilika je sudjelovati na ljetnoj duhovnoj obnovi koje se organizira na moru. Na duhovnim vježbama intenzivnije se radi na odgoju i kroz praksu se uči staviti Boga na prvo mjesto u životu. Stvara se pozitivan nutarnji život koji ima veliku snagu djelovanja na bližnje. Takav život postiže se velikom žrtvom, velikom molitvom. Odgoj možemo usporediti s velikom žrtvom, a cilj je prikazan u apostolatu evangelizacije kroz službu pomoćnika svećenika. Da bi ta sveza bila temeljno sazidana nužna je hrana euharistija. Nema veće motivacije, nema veće pomoći od euharistije. Križari kroz euharistiju s posebnom pažnjom gaje ljubav prema svetoj pričesti tako da kao i bl. Ivan Merz možemo svjedočiti žarom koji jedino presveta euharistija može dati. To troje naše je geslo: Žrtva – Euharistija – Apostolat!
Križari u svom radu ponizno vrše službu apostolata. U župama na razne načine pomažu svojim svećenicima na širokom polju apostolata. Organiziraju dobrotvorne zabave u katoličkom duhu, organiziraju koncerte, pripremaju razne igrokaze i predstave, igre za mlade, pomažu u uređenju i čišćenju crkve, posjećuju starije i nemoćne, pomažu djeci sa školskim zadatcima. Križari organiziraju bdijenja i hodočašća, a sudjeluju i na planinarskim križnim putovima, hodočaste u Rim, idu na susrete hrvatske katoličke mladih, svjetske susrete mladih te na razne druge izlete i susrete. Organiziraju se priredbe za Papin dan, Križarski dan, dan Ivana Merza, Marice Stanković, drugih križarskih uzora te svetaca koji se slave u župi. Povodom bitnih događaja tiskaju se prigodne knjižice ili letci, izdaje se časopis Križ, a prisutni smo i na internetskoj stranici www.krizari.hr, društvenim mrežama, Radiju Mariji i drugim sredstvima obavještavanja.
Sva ta djela vrše se u katoličkom duhu. U svemu je uključen duhovnik društva koji savjetuje i odgaja križare. Križari tako iznimno poštuju svoje Crkvene naučitelje, a treba reći da je i dobar dio mladića i djevojaka kroz Križarsku organizaciju prepoznao Božji poziv prisegnuvši na vjernost Papi i biskupima. Svi križari poseban osjećaj vjernosti iskazuju Papi. Tako uči blaženi Ivan Merz upućujući križare da u Papi gledaju Krista naglašavajući prisutnost Duha Svetoga u Crkvi. Uz bok Ivanu Merzu, veliki je uzor službenica Božja Marica Stanković. Ona je mnoge mladiće i djevojke privodila Isusu Kristu te ih odgajala u odgovorne katoličke muževe i majke koji su dopustili da katolička vjera bude njihov život. Sestra Marica i brat Ivan u mnogome su bili ispred svog vremena jer su na prvo mjesto u svom životu stavili Krista, koji je svevremenski. Njihovi ideali su križarski ideali. Oni su sadašnjost Križarske organizacije!
KRIŽARI SUTRA
Bog u knjizi Otkrivenja kaže: „Ja korim i odgajam one koje ljubim.” (Otk 3, 19) Križarstvo danas ne može opstati pozivajući se samo na svoju slavnu prošlost – mora ju opravdati. U samoj riječi „križarstvo“ osim riječi križ, nalazi se još jedna riječ – ŽAR. Riječ žar u hrvatskom jeziku znači: „završno stanje i oblik izgaranja drva kad nestanu plamen i dim; žeravica, žerava.“ Biti križar znači izgorjeti, dati se sav za Krista, kako bismo kao Pavao mogli reći: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist.“ (Gal 2, 20) Moramo dopustiti da izgori sve loše u nama. Drugo značenje riječi žar, “oduševljenje, ushićenje, zanos, uzavrelost, žestina”, križari su posvjedočili u prošlosti. Oduševljenje za križarstvo, ushićenje kada su govorili o Bogu, zanos u molitvi, uzavrelost u branjenju vjere, žestina u podnošenju patnji. Potrebno je jako paziti kako taj žar danas ne bi ugasnuo. Križarstvo se ne smije usmjeriti na to da bude, već da jest. Križarstvo nisu samo sastanci, akademije ili zastave… Križarstvo je “uzeti svoj križ i slijediti Krista”. Križarstvo je borba za duše! Ako križari žele biti znak u svijetu, moraju obnoviti svoj žar i odražavati puninu svoga bića.
Križarstvo se mora otvoriti i ne smije se bojati promjena. Ne treba odbaciti tradiciju i baštinu, već mora razlučiti vrijednosti koje su nastale kao rezultat duha vremena od vrijednosti koje su plod duhovnosti. Svako vrijeme traži svoj pristup i metode. Primjerice: kada je Drugi vatikanski koncil naglasio „povratak izvorima“ nije tražio da Crkva prakticira način živjenja karakterističan za prva stoljeća Crkve, već povratak Evanđelju kao izvoru duhovnosti. I križarstvo radi na pronalasku novih metoda u pristupu mladima!
Za napredovanje križarstva, potrebni su i požrtvovni duhovnici. Ne kako bi preuzeli sve dužnosti i svu odgovornost u križarskom društvu – nego kako bi zajednički radili i surađivali s križarima! Križari bi trebali pomagati svom duhovniku obavljanjem svojih laičkih dužnosti te tako aktivno sudjelovati u životu Crkve, a duhovnik bi trebao budno paziti na križarski duhovni život i njegovati ga svojom riječju i primjerom te podupirati križare u njihovim aktivnostima. Velika je to odgovornost, ali u velikim kušnjama su i velike milosti.
Križarska organizacija važna je za budućnost Crkve i Hrvatske. Križari su laici koji nastoje ostvariti svetost u svijetu, na što nas poziva Drugi vatikanski koncil: „Svi smo pozvani na svetost“. Dokazuju nam to Ivan Merz – prvi hrvatski laik blaženik – te Marica Stanković, čiji je proces beatifikacije u tijeku. Križarska organizacija pred nas stavlja veliki cilj: da svojim životom posvećujemo ljude i mjesta oko nas – školske klupe, radna mjesta. Jer Križarstvo uči kako postati bolja kći/bolji sin, bolja učenica/učenik, bolji prijatelj, bolja žena/muž, bolji vjernik. ZATO KRIŽARSTVO IMA BUDUĆNOST!