Križarska je lozinka: Žrtva – Euharistija – Apostolat. Ove tri riječi označuju cijeli program i smisao križarskog rada. Potrebno je promotriti značenje svake riječi.
Žrtva. Samoprijegor, svladavanje, odricanje nužno je potrebno i za vlastitu duhovnu izgradnju križara i za apostolski rad. Odricanje, ne samo od strogo zabranjenog, nego i od inače dopuštenoga, potrebno je da bi čovjek vladao sobom i da ne bude rob bilo kakvih grješnih ovisnosti. Stoga križar ne prezire ni sitna samosvladavanja, da stekne sposobnost i za velike žrtve, koje su nužno potrebne u križarskom djelovanju.
Euharistija. Euharistija je izvor i vrhunac kršćanskog života (KKC 349). To je ono najvrijednije što imamo u Crkvi: Krist živi medu nama. Križar živi što srdačniji odnos prema Euharistiji dolazeći redovno na sv. misu nedjeljom i blagdanom, pa kad je moguće i radnim danom, primajući barem jednom mjesečno sv. pričest, ali je daleko bolje biti česti pričesnik, te pohađajući Crkvu ići i na euharistijski poklon.
Apostolat. Križar ne smije biti ravnodušan na to, ako ljudi griješe. On grijeh ne podnosi, on se zauzima da grijeha nestane. On želi i nastoji da ljudi budu sve bolji. Ako i osjeća svoju osobnu slabost da stupi u borbu protiv grijeha, ali se uzda u Gospodina, velikim pouzdanjem pa, kao što je mali David išao na gorostasa Golijata u ime Božje i pobijedio ga, tako i križar s pouzdanjem, s molitvom Gospodinu nastupa apostolski da svoje bližnje privede Kristu. Čini to u svakoj prilici pojedinačno, ali sudjeluje i u skupnim pothvatima križara. Hrabrost iskazujemo ne u svoje, nego u ime Božje!