Na današnji dan smo se, prije svega mi križari, dužni sjetiti našeg prvog predsjednika, hrvatskog sina i junaka, uzora i vođe u našim prvim apostolskim pothvatima. Prije točno 70 godina na današnji dan na njega je izvršen nasilni atentat na ulicama Trsta. Zahvalni za sve što je podario Križarskoj organizaciji i želeći širiti istinitu riječ o njegovoj velikoj borbi za ideale kršćanske savršenosti u nastavku donosimo riječ o njegovom životnom služenju Gospodinu! – MOLIMO ZA DUŠU NAŠEG BRATA IVANA PROTULIPCA, DA NAĐE MIR U GOSPODINU I DA PAZI NA SVOJE KRIŽARE!
Dr. Ivan Protulipac rođen je u Hrnetiću (Karlovac) 4. srpnja 1899. godine, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju pohađa u Karlovcu. Pravo je studirao u Zagrebu, te je promoviran na čast doktora prava 1923. godine.
Bio je odvjetnički pripravnik od 24. travnja 1923. do 2. studenog 1927. godine kod dr. Ćirila Brajše u Karlovcu, dr. Vladimira i Veljka Prebega u Zagrebu, dr. Dražena Kvaternika u Bjelovaru i dr. Aleksandra Horvata u Zagrebu. Od 1927. godine bio je odvjetnik u Zagrebu, a dolaskom komunista i po nalogu „delegata“ u Odvjetničkoj komori u Zagrebu brisan je iz popisa odvjetnika s datumom 19. studenoga 1945. godine. Nakon dva mjeseca ubijen je u Trstu!
Ugradio sebe u Orlovsko-križarsku organizaciju. – Kao student prava 1920. godine prisustvovao je Orlovskom slet u u Mariboru, gdje je pozvao prisutne Hrvate da stupe u orlovske redove. Kad je 16. prosinca 1923. godine osnovan Hrvatski orlovski savez u Zagrebu, izabran je za predsjednika ove organizacije. Bile su mu 24 godine. Na tom je položaju ostao do raspusta Orlovske organizacije koncem l929. godine. Početkom 1930. godine sudjeluje u osnivanju Križarske organizacije. Odmah nakon osnivanja diktatorski beogradski režim uhićuje dr. Protulipca pod sumnjom da pod Križarstvom obnavlja dokinuto Orlovstvo. Nakon mjesec dana pušten je iz zatvora. Kako je mjesto predsjednika Križarske organizacije ostalo nepopunjeno kod osnivanja, sljedeće, 1931. godine izabran je dr. Ivan Protulipac za predsjednika Križarstva i tu dužnost obnaša do kraja 1938. godine.
Punih 15 godina je bio na čelu Orlovsko-križarske organizacije. U njeno je djelovanje uložio sav svoj idealizam, sve svoje slobodno vrijeme i ne male svoje materijalne žrtve. Radio je neumorno, obilazeći sela i gradove, održao je na stotine predavanja i govora na manjim i većim nastupima. Posebno su bili poznali njegovi govori prilikom proslava Papinog i Križarskog dana u Zagrebu i po provinciji. Na pisao je brojne članke i osvrte u našim listovima i knjigu HRVATSKO ORLOVSTVO (1926.).
Kao rodoljub i katolik progonjen za života i nakon smrti. – Diktatorski režim stare Jugoslavije progonio je dr. Protulipca. Prvih dana Križarstva bio je uhićen i proveo je u zatvoru u Zagrebu mjesec dana, što je kasnije opisao u svom prikazu „Iz prvih dana Križarstva“ (NEDJELJA, 1936. g.). Kad ga je njegov otac došao pohoditi 1930.god. u zatvoru, Ivo mu je rekao riječi koje su imale proročanski prizvuk: „Ja sam svoj put zacrtao i znam zašto. Bez obzira što se dogodilo neka nitko za mnom ne plače. Bog živi!“
U lipnju 1938. zbog svoga hrvatskog rodoljublja i katoličkog angažiranja ponovno je optužen i izveden pred Okružni sud u Zagrebu radi navodnog „djela iz č1.3 Zakona o zaštiti države“. Nakon provedenog postupka bio je oslobođen optužbe. Oženio se 1943. god. s Nadom Klemenčić. U kratkom braku nije imao djece. Njegova supruga dočekala je povratak njegovih posmrtnih ostataka u domovinu 1993. godine.
Za vrijeme II. svjetskog rata nije se slagao s metodama režima u Hrvatskoj, pa je dva puta bio zatvaran. Tijekom ratnih godina živio je povučeno i obavljao je svoju odvjetničku praksu.
Pogiba kao žrtva ljubavi za hrvatski narod. – Na kraju rata iz sigurnosnih razloga privremeno je napustio domovinu i sklonio se u Italiju. Došao je do Rima i bio je na sigurnom. Saznavši, međutim, za brojne hrvatske izbjeglice, vratio se natrag u Trst da bi im pomagao u snalaženju. Tu ga je zatekla nasilna smrt. Pao je žrtvom atentata u Trstu 31. siječnja 1946. godine. Ubijen je na ulici iz revolvera s prigušivačem. Ubio ga je izaslanik jugoslavenskih komunističkih vlasti Dino Benčić (pretpostavlja se da to nije bilo pravo ime ubojice). Saveznici, pod čijom upravom je bio Trst nakon rata, odmah su uhitili ubojicu. Nakon ubojstva i uhićenja ubojice jugoslavenske komunističke vlasti uhitile su na granici dvojicu engleskih oficira koji su navodno, prešli na njihov teritorij. Veoma brzo izvršena je razmjena i ubojica se vratio onima koji su ga poslali da izvrši ovaj zločin. Dr. Protulipac poginuo je kao žrtva ljubavi za svoj hrvatski narod i za svoje ideale, a ostavio je uspomenu zaslužnog hrvatskog katoličkog predvodnika, odličnog govornika i izvanrednog organizatora.
O dr. Ivanu Protulipcu kod nas se nije moglo pisati, jer je poslije njegova ubojstva bilo jasno, da ga je uklonio jugoslavenski komunistički režim. Svako spominjanje njegova imena u javnosti povlačilo je za sobom sankcije režima. Tako je, na primjer, Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu 1972.g. objavilo u Kalendaru Danici njegovu kratku biografiju zajedno s biografijom Marice Stanković. Komunističke vlasti zaplijenile su Danicu. Ili, drugi slučaj: Početkom 1986. godine Glas Koncila objavio je mali oglas – poziv na molitvu za dr. Ivana Protulipca prigodom 40. obljetnice njegove smrti. Nakon nekoliko dana uslijedio je članak u zagrebačkom Vjesniku pod naslovom „Križarski poziv iz groba“ pun neutemeljnih napadaja protiv dr. Protulipca i Križarstva, lažno ih povezujući s fašističkom ideologijom itd. Očito je bilo koliko se komunistički režim još uvijek bojao Križarstva i njegovih velikana, odnosno koliko su oni bili vrijedni kad je režim nastojao ušutkati svaki njihov spomen u javnosti.
Veličanstven povratak u domovinu. – 25. lipnja 1993. godine tijelo dr. Ivana Protulipca prevezeno je iz Trsta u Domovinu i, uz sve počasti koje dolikuju hrvatskom katoličkom velikanu i mučeniku, sahranjeno je sutradan 26. lipnja u Zagrebu na Mirogoju. Cijelu akciju prijenosa tijela organizirala je izvela tek obnovljena Križarska organizacija kojoj je to bio jedan od prvih velikih pothvata nakon nastavka javnog djelovanja. Dr. Protulipac je prvi hrvatski mučenik koji je ubijen u emigraciji i prvi čije se tijelo vratilo u domovinu.
Dirljiv dolazak u Zagreb – susret dvojice prijatelja. – Po dolasku u Zagreb, posmrtni ostaci su najprije dovezeni u Baziliku Srca Isusova, gdje su najbliža rodbina, prijatelji i znanci iskazali prvu počast tijelu ovoga hrvatskog mučenika. Nakon sv. Mise, koju je predvodio o. B. Nagy, pokojnika je pozdravio njegov treći nasljednik u vodstvu organizacije, dr. Lav Znidarčić, predsjednik Velikog križarskog bratstva. Ovim činom prijema u Bazilici Srca Isusova, u koju je dr. Protulipac često dolazio, osim prvog pozdrava, željelo se takoder na simboličan način upriličiti susret dr. Protulipca s njegovim prijateljem i suradnikom dr. Ivanom Merzom koji počiva u Bazilici Srca Isusova, a na čije je mjesto na Mirogoju tijelo dr. Protulipca od tada položeno da počiva u hrvatskoj grudi.
Svečana sahrana na Mirogoju. – Na svečani ispraćaj dr. Ivana Protulipca na njegovo vječno počivalište na Mirogoju došla je njegova supruga, dva brata i dvije sestre i ostala rodbina, njegovi prijatelji i suradnici, križari i križarice iz Zagreba i izvan Zagreba, te brojni vjernici. Na pogreb su došli njegovi prijatelji, križari, čak iz Sjeverne Amerike, Južne Amerike i Australije. Pogrebnu sv. Misu u crkvi Krista Kralja na Mirogoju predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Marko Culej u koncelebraciji s petnaestak svećenika. Bili su nazočni i izaslanici šibenskog i đakovačkog biskupa, te predstavnici redovničkih zajednica: isusovaca, franjevaca konventualaca, kapucina. Donešene su bile orlovske i križarske zastave, čuvane i sakrivane godinama kod križara ili po župnim dvorovima. Kod sv. Mise pjevao je zbor zagrebačke katedrale koji je kod groba otpjevao križarsku himnu. U svojoj propovijedi biskup Culej je rekao da dr. Protulipac, taj „velikan i mučenik hrvatskog naroda, nije medu nama da bi umnožio grobove još jednom svježom rakom (takvih je i previše), već da bi pokazao kako se žrtvom i euharistijom sjedinjuju duša i Domovina.“
Značenje prijenosa dr. Ivana Protulipca u domovinu: doprinos obnovi Križarstva. – Tijelo dr. Ivana Protulipca nije samo preneseno da otpočine u svojoj domovini. Njegov povratak ima mnogo veće i dublje značenje. Dolazi nakon što je obnovljena Križarska organizacija u koju je on ugradio najbolje energije svoga života i svoga apostolata. Došao je da iz posvećenog groba, u kojem je počivao njegov prijatelj i suradnik u apostolatu, bl. Ivan Merz, nastavi govorili, djelovati, zračiti onom snagom i uvjerljivošću kojom je djelovao dok je bio živ. Njegova prisutnost medu nama jest zapravo njegovo uskrsnuće. Vrijeme obnovljenog Križarstva obilježeno snagom mučeničke prolivene krvi njegova prvog predsjednika dr.Ivana Protulipca započinje.
Nad otvorenim grobom bile su navedene proročanske riječi iz njegova programatskog članka objavljenog još 1930. godine u prvom broju „Križa“ na početku osnivanja Križarske organizacije, zbog kojega je bio zatvoren i sudski proganjan:
„Od časa, kada je zasjao na Golgotskom vrhu Križ u svoj svojoj veličini i strahoti, postao je središtem, oko kojega se okreću životi naroda. Pokušali su mimo njega proći moćni carevi, koji su tresli zemljama. Naučenjaci su htjeli sazidati kulturu i život naroda kao da Križa i nema. Nastale su ogromne organizacije, koje su uzele sebi životnu zadaću, da skrenu stazu roda ljudskoga mimo Križa i daleko od njega. A svi su oni zaboravili, da i onda, kada zažmire očima, javlja se u njihovoj misli neodoljivom snagom Križ. Nikada nije pred očima njihovima nestalo Križa… Križ jest i ostati će pitanje nad svim pitanjima. On će ostati središte, na koje će upirati oči sva pokoljenja… Naš narod danas željno čeka da dođe omladina koja će poput križara Božjih ponijeli novi duh po našim krajevima… Program je te omladine jasno vidljiv u Kristovu križu… A poteškoće, mi ih vidimo. Ali iza Velikog Petka dolazi Uskrs. Do njega mora doći… Mi hoćemo i Veliki Petak da dođe tim sjajniji Uskrs! Da li si nas razumjela, hrvatska omladino, i vi hrvatski katolici?“
Vjerujemo da s povratkom suosnivača i prvog predsjednika Križarske organizacije Ivana Protulipca nakon dugog Velikog Petka koji je završio, nastupa sjajni Uskrs Križarske organizacije u hrvatskom narodu! Ivan Protulipac za katoličku mladost se borio do posljednje kapi krvi. Svojim primjerom pokazao je kako se ljubi, slijedi i bori za Križ. Budimo tako razboriti i odvažni te krenimo i mi tim putem!