Članak 7. Statuta križarske organizacije kaže: Svrha je Križara rad na vlastitoj duhovnoj izgradnji i posvećenju članova i apostolat za duhovnu obnovu hrvatskog naroda u duhu Evanđelja.
a) Prvotna je dakle svrha: duhovna izgradnja i posvećenje samih članova. To uključuje ponajprije što bolje poznavanje katoličke vjere, koje se postiže redovnim sastancima i predavanjima, tečajevima i vlastitim studijem. Danas je mnogo vjer¬nika, koji premalo poznaju nauk vjere, a što se ne poznaje, to se ne može ni voljeti, pa onda se lako nasjeda raznim sektama ili se postaje sasvim indiferentan u vjeri. Potrebno je znati odgovoriti na pitanja koja se danas postavljaju o Crkvi, o vjeri, o životu.
No, nije dosta samo teoretsko poznavanje vjere, nego je potrebno vjeru živjeti puninom svoga bića. Križari se oko toga trude, nastoje živjeli uzornim katoličkim životom, da postanu izgrađeni značajevi, karakteri, koji ne sliče trski koju vjetar ljulja, nego su odlučni, hrabri, dosljedni u svome uvjerenju, pa makar živjeli u sredini koja je protivna Crkvi. Da budu u tom slučaju, kako reče pjesnik Kranjčević “hrast među šikarjem”. Križari se izgrađuju u evanđeoskim krepostima: da budu pravedni i nikada ne učine nešto nepravedno; da budu istinoljubivi, te da im je mrska svaka laž, da budu nesebični, velikodušni, spremni uvijek pomoći drugima; da se ne predaju lijenosti, nego da kao marljive pčele vrše svoje dužnosti; te postižu da ne budu ovisnici o alkoholu, drogi, bludnosti i sličnim porocima, nego da su slobodni u duhu i životu od svih griješnih navezanosti. Oni uvijek i svuda šire načela katoličke Crkve. Oni gaje duhovni život, koji im je bitan temelj svega ostaloga, te im je ideal da uvijek žive u prijateljstvu s Bogom, u milosti Božjoj. Tu primijenimo riječ Ivana Merza: „Ako katolička organizacija ne postigne da članovi budu bez smrtnog grijeha, ova je organizacija bez smisla“.
Biti čovjek u punom smislu riječi! Biti katolik u punom smislu riječi! To treba biti križar. To je divno, to je tako poželjno! To je veliko dobro koje križarska organizacija pruža svojim članovima, da se tako izgrade, da budu sređene, karakterne osobe, sretne za sebe i sretne za zajednicu u kojoj žive.
Što bi vrijedila materijalna situiranost, obilje svega, bogatstvo, ako čovjek u sebi nije sređen, sretan, uzoran, nego ovisnik o koječemu što njega unesrećuje i ponizuje i donosi nesreću društvu u kojem živi.
Ljudi izgrađeni na temelju Evanđelja jesu blagodat ljudskom društvu, u kojem u njihovom djelovanju ne bi bilo korupcije, gramzivosti, sebičnosti, nepravde i svih drugih zala. Biti takav čovjek – ponos je i čast. K tome u prvom redu smjera rad križarske organizacije.
b) Uz ovo prvo, odmah se uključuje kao svrha križarskog djelovanja: apostolat, djelatnost za duhovnu obnovu hrvatskog naroda Mi smo u velikoj većini katolički narod, tako se osjećamo i tako se izjavljujemo. No, premalo je onih koji su praktični katolici, koji punom dosljednošću žive svoju vjeru. Prošlo je vrijeme kad se službeno promicalo bezboštvo, ali su ostale teške posljedice toga vremena, ranjene su duše mnogih, a loše djeluje i novopoganski duh koji nas zapljuskuje iz tuđine. I naše stare ukorijenjene narodne mane prisutne su još uvijek tu. Sve je to loše. sve je to štetno za nas to nas vodi u propast. Sjetimo se samo koliko je još psovke na hrvatskom jeziku u toj lijepoj i dragoj našoj domovini, koliko pobačaja, dakle ubojstava najnevinijih, nerođenih, koliko odanih pijanstvu, drogi, kolika je mladost bludnošću okaljana, koliko nesređenih brakova, rastavljenih, koliko nehaja za vjerski život, koliko ih je mnogo koji se nisu desetljećima ispovjedili, koji veoma rijetko ili nikada ne dolaze u crkvu, koliko ima lošeg odgoja djece, koliko egoizma, gramzivosti na tuđe pod svaku cijenu samo da se obogate, koliko nepotrebne raskoši, a na drugoj strani siromaštva, koliko malo duhovnih zvanja… A nijedan grijeh nije za dobro čovjeka nego za zlo. Dr. Ivan Merz je zapisao: „Grijeh je povod najvećim katastrofama čovječanstva“. Pravo je rekao!
Eto, želimo uočiti stvarno stanje, vidjeti kako jest, ne da bespomoćno nad tim stanjem kukamo, nego da iz ljubavi prema Bogu i svome narodu poradimo na duhovnoj obnovi, da liječimo te bolne rane.
Križari ne žele ostati skrštenih ruku. Oni vjeruju da se mnogo može učiniti da stanje bude bolje, da grijeh uzmakne. a dobre vrline da ga zamijene u srcu i životu naših ljudi. Oni žele promicati katoličku svijest u narodu, ljubav i odanost Crkvi. Papi, biskupima. Oni će se boriti protiv svake psovke, zauzimati se za poštivanje ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Oni će unapređivati štovanje Presvetog Srca Isusova, koje je znak i dokaz Kristove ljubavi prema cijelom svijetu, promicat će štovanje Blažene Djevice Marije, kao i svetog Josipa, čuvara Otkupiteljeva i ostalih Božjih ugodnika. Promicat će euharistijski život mladih.
O mila, o draga, lijepa naša domovino, koliko ćeš biti ljepša i sretnija, kad iz tebe nestane naših poroka, naših mana, kad će ljudi biti puni pravoga duha. čestita života, žive vjere.
„Srž svakoga apostolata mora bili borba protiv grijeha“. (Dr. I.Merz)
Križari shvaćaju da moraju s ozbiljnošću i odgovornošću prihvatiti Isusovu riječ: „Vi ste sol zemlje! Vi ste svjetlost svijeta“. (Mt.5,13.14.).
Ovakovim djelovanjem Križari su suradnici, pomoćnici duhovnih pastira, biskupa i svećenika, pa se i kaže da je taj rad apostolat, pomoć u službenom, hijerarhijskom apostolatu Crkve.Vrijedan je rad vatrogasaca, koji gase požar, vrijedan je rad medicinskog osoblja koje liječi tijelo, vrijedan je rad graditelja i tako redom dalje, kako je tek dragocjen ovaj rad za najveće dobro čovjeka, za duhovne njegove vrednote, za njegovu obnovu. To će donijeti sreću pojedincu, sreću obiteljima, to će biti zalog sretne budućnosti cijele domovine. Čovjek je sretan kad drugima nosi sreću. Teško je živjeti besmisleni život, bez cilja. A svoj život, svoju mladost obogatiti ovim nastojanjem na najveće dobro čovjeka, kako je to divno poslanje! Ovim radom svaki može ostvariti veliki smisao svoga života. A u perspektivi vječnosti, kakvo veličanstveno djelo s kojim se ni jedno drugo ne može mjeriti.
Osobito je djelovanje križara usmjereno na mladež, da što bolje upozna vjeru i da dosljedno živi. Poznata je riječ: Spriječiti jedno zlo, znači spriječiti i mnogo i mnogo drugih zala koja bi iz toga slijedila. Unaprijediti jedno dobro, znači unaprijediti mnogo i mnogo dobro koje će iz ovoga slijediti. Za taj veliki cilj vrijedi ozariti svoje mladenačko srce, pa s veseljem i oduševljenjem poći naprijed hrabro u taj sveti duhovni boj! U tome se Križari nalaze u „svom elementu“!
Tko ljubi istinski Krista, tko ljubi Crkvu i svoju Domovinu, taj će se lako odlučiti za sudjelovanje u ovom svetom preporodnom radu, koje Križari promiču.
Neću da moji dani proteku
Mračni u tihu lijuć se rijeku vječnosti.
Kuda koracam
Hoću da bacam
Snopove zlatne svjetlosti.
Planine, b’jeli ognjevi duše,
K nebu se, srce, popni i gori.
Plamiteć izgori.
(Izidor Poljak)