Na putovanju kroz Bosnu i Hercegovinu srce mi nije moglo dopustiti da se ne zaustavim u Banjoj Luci – tom velikom mjestu početka duhovnog puta naših velikana Ivana Merza i Feliksa Niedzielskog.
Možemo samo zamišljati kako je bilo u vremenu dok su oni ovdje odrastali i utiskivali svoje stope u ulice ovoga grada. Kamo su hodili i kako su duhovne poticaje upijali u crkvama ovoga grada. Jesu li su pod svodom banjalučke katedrale u euharistiji dobili predodređenje za životni put?
Imali smo blagoslov jer nam je vrata banjalučke katedrale tog toplog dana kolovoza otvorio mons. Miljenko Aničić i upoznao nas sa svim njenim znamenostima i veličinom. Posebna milost bila je što smo u katedrali bili u mogućnosti posjetiti sobu posvećenu bl. Ivanu Merzu. U sobi se nalazi originalni sarkofag s moćima bl. Ivana Merza u kojem je bl. Ivan bio položen u grob na Mirogoju. Tu su također i brojni predmeti s mise proglašenja blaženim prigodom posjeta svetog pape Ivana Pavla II. Banja Luci 22. lipnja 2003. godine.
Za kraj posjeta Banja Luci ostala je još jedna, ali najveća stvar – upaliti svijeću za našeg apostola Feliksa. Nažalost ne zna se ni kamo su mu kosti skrili. Neki stariji banjalučani možda se sjećaju gdje bi se moglo nalaziti stratište na kojem je ubijen, no u strahu će teško to priznati. Po predaji dogodilo se to na mjestu gdje je kasnije izgrađeno naselje Borik i dječja igrališta, u blizini sadašnjeg stadiona nogometnog kluba Borac. Na tom mjestu upalili smo svjetlo malo za nadu i putokaz budućim generacijama kako ova žrtva naših banjalučkih junaka nikada ne bi bila zaboravljena. Da poput njih bude „za krst i narod volja nam jaka, spremni sveđ na junački čin.“
BOG ŽIVI!
Darijo Burjan