Dragi Kristovi prijatelji, sve češće osjećam da se nastojeći pričati o Bogu interpretirajući Evanđelje trudimo biti sve originalniji i bliži „suvremenom“ čovjeku. I što se dogodi u tome svemu? Padnemo u zamku banalnosti. No jedina prava interpretacija Evanđelja i govora o Bogu jest vlastita vjera. Želim vas tražiti oproštenje što ću ja ipak možda nastojati biti suvremen, a govorim li iz vlastite vjere to prosudite sami.
Upravo sam se vratio s jednoga velikoga slavlja i pod dojmom sam propovijedi jednog cijenjenog i visokog svjedoka vjere. On je započeo propovijed primjerom o simulatoru. Kaže kako je čitao u nekim novinama važnost simulatora kod osposobljavanja pilota za letenje. Citirao je jedno stravično iskustvo u simulatoru jednog mladog kandidata za pilota, koji je morao prizemljiti zrakoplov bez jednog motora. Na kraju propovjednik dolazi do zaključka kako mi Došašćem ulazimo u naš simulator vjere. Došašće je na neki način simulator koji nas priprema za onaj „oči u oči“ susret s Bogom. I taj susret ovisi, kakav će biti, upravo o pripremi u simulatoru. Hoćemo li sretno prizemljiti zrakoplov i u izrazito teškim uvjetima. To jest hoćemo li se spasiti i hoćemo li uopće susresti našeg dobroga Boga.
Svjestan sam da svaka usporedba ostaje samo usporedba. I koliko nam može pomoći u duhovnom rastu, postoji opasnost da ju krivo shvatimo pa nam i odmogne. Simulator je na neki način zanimljiva usporedba Došašća, no nemojmo zaboraviti da je simulator koliko god izgledao stvaran, samo prividna situacija, a adventski je hod koji nas vodi ususret Božiću itekako stvaran. To je naš stvaran život. Znamo da se u simulatoru može pogriješiti, no u stvarnom letu, ovisno kakva je, pogreška može biti kobna. U našemu stvarnom životu, možemo pogriješiti i dobri Bog, naglasio sam dobri Bog, i je došao na zemlju kako bi nas spasio od naših pogrešaka. U tom dolasku ostavio nam je neka pravila. Zapravo, pokazao nam je kako se živi po svome sinu Isusu Kristu. Ostavio nam je Evanđelje. Ostavljajući simulator postrani, okrećem se dobrome Bogu i današnjem Evanđelju (Evanđelju zadnje subote u liturgijskoj godini, subota prije prve nedjelje Došašća) koje nam može biti pravilo, putokaz adventskog hoda prema Božiću, ali i putokaz životnog Došašća i susreta s Kristom.
[„Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj Dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji. Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.“ (Lk 21, 34-36)]
Ostavio bih te dragi putniče u osami tvojega srca da ti ove Kristove riječi progovore i nadahnu te za tvoj hodočasnički put ususret Božiću, ususret Kristu „oči u oči“. Između tebe i Njega moja je riječ suvišna.
BOG ŽIVI!
Uz Božji blagoslov, vlč. Dario Paviša
Bangkok, 26. studenog 2016.