ŽRTVA

Uvijek je čovjek težio za što to lagodnijim životom i za što većim uživanjem zemaljskih dobara i čari. Danas je taj duh veoma pojačan, svi teže tome da ne bi trebalo ništa trpjeti i da sve bude veoma lako i ugodno. Križari uprkos tome duhu počinju lozinku riječju „žrtva“. Dakle, poziv na svladavanje, na samoprijegor, na odricanje…. A zašto to? Ništa veliko i značajno nije postignuto bez napora, bez žrtava. Sva ta civilizacija, sav taj napredak, sva iznašašća, sva otkrića plod su dugoročnog napora i truda. Nastavi čitati “ŽRTVA”

APOSTOLAT

Isus je ovlastio i poslao dvanaestoricu svojih najbližih suradnika da navještaju Evanđelje. Zovemo ih apostolima, jer ta riječ i znači poslanik, vjernik, dakle Kristov poslanik. No, nije samo njima i jedino njima povjereno širenje Evanđelja i spašavanje ljudi, nego i mnogim drugima, apostolskim suradnicima i nasljednicima, štoviše zapravo svima vjernicima. Tako su već od prvih kršćanskih vremena širitelji vjere bili svi oduševljeni vjernici… Koliko je ta djelatnost u prvim počecima Crkve bila samonikla i plodonosna, jasno dokazuje samo Sveto pismo (DA 11, 19-21, 18, 26, Rim 6…) „Naše vrijeme ne zahtijeva manju revnost laika, današnje prilike iziskuju da njihov apostolat bude intenzivniji i prostraniji“ (II. Vat. Sabor, dekret o apostolatu laika). Nastavi čitati “APOSTOLAT”

Križarski pozdrav – BOG ŽIVI!

Članovi Križarske organizacije pozdravljaju se pozdravom „Bog živi!“. Da, brate i sestro u Kristu, Bog živi i tebi i meni, i tvojoj i mojoj obitelji, i starima i mladima, i grešnima i svetima – svima. Ovim dragim nam pozdravom križari svjedoče svoju pripadnost živom Bogu, Bogu prisutnom ovdje i sada, i u ovom trenutku u kojem čitaš, i u trenucima koji će tek doći. Nastavi čitati “Križarski pozdrav – BOG ŽIVI!”

Općenito o Križarima

Križarska organizacija nije sama sebi svrhom, nego je posve usmjerena za dobro Crkve: za vjersko-moralnu izgradnju članova i za duhovnu obnovu naroda u duhu Evanđelja.

Križarska društva u župama nisu neki zatvoreni kružok kao neka sekta izolirana od župne zajednice, koja prisvaja neka posebna prava, nego žive u toj zajednici i za nju žive, uključeni u nju kao sol što je nevidljiva, a ipak daje okus jelu. Tako i križari žele koristiti dotičnoj župi, uvijek spremni pomoći u pastoralnom radu.

Križari žele surađivati s drugim katoličkim udrugama u svakom zajedničkom nastojanju za dobro Crkve katoličke.

Svaki križar je slobodan, kao i svaki vjernik, biti članom bilo koje političke stranke, koja nije od Crkve osuđena. No, oni koji su na vodećim mjestima neke političke stranke, ne mogu biti u vodstvu križarskih društava. To je razumljivo, da je tako pravo, da se istakne izvanstranačnost Križarske organizacije.

Križare uglavnom kao takove primjećuju najčešće na nekim priredbama, u povorkama, sa zastavama, na akademijama… pa onda neki pomišljaju da je to sva njihova djelatnost i da su oni zapravo organizacija za takve vanjske parade, da je to sve. Ne, nije tako. Križari daleko više vremena posvećuju nutarnjoj izgradnji članova na sastancima svakog tjedna, na duhovnim vježbama, tečajevima i sl. A ovo vanjsko, samo je očitivanje nutarnjega, i nema razloga da bi se odbacilo kao nepotrebno, jer i to javno ispovijedanje vjere može samo pozitivno djelovati. Činjenica je da je u vremenu najaktivnije djelatnosti križara bilo veoma mnogo duhovnih vježbi, sastanaka i opredjeljenja za duhovna zvanja itd. Vanjski nastupi odgovaraju mladima, a neka je katoličkoj javnosti drago da vide mlade u svjedočenju katoličke vjere.

 

„Katolička je vjera moje životno zvanje.“ (bl. Ivan Merz)