Mi hoćemo Križ

U današnjem vremenu se stalno suočavamo s poteškoćama, napastima, kušnjama… Borimo se, ne volimo patnju i križ, štoviše bježimo od njih. Pokušavamo naći lakši put, ali da je on i bolji za nas?!

Uvijek dobar podsjetnik kako se odnositi prema križu i poteškoćama je poruka koju je mladeži svog vremena uputio predsjednik Križarske organizacije, dr. Ivan Protulipac. No to je poruka koja je i danas i uvijek aktualna:

„Od časa, kada je zasjao na Golgotskom vrhu KRIŽ u svoj svojoj veličini i strahoti, postao je središtem, oko kojega se okreću životi naroda. Pokušali su mimo njega proći moćni carevi, koji su tresli zemljama. Naučenjaci su htjeli sazidati kulturu i život naroda kao da Križa i nema. Nastale su ogromne organizacije, koje su uzele sebi životnu zadaću, da skrenu stazu roda ljudskoga mimo Križa i daleko od njega. A svi su oni zaboravili, da i onda, kada zažmire očima, javlja se u njihovoj misli neodoljivom snagom Križ. Nikada nije pred očima njihovima nestalo Križa… Križ jest i ostati će pitanje nad svim pitanjima. On će ostati središte, na koje će upirati oči sva pokoljenja… Naš narod danas željno čeka da dođe omladina koja će poput križara Božjih ponijeli novi duh po našim krajevima… Program je te omladine jasno vidljiv u Kristovu križu… A poteškoće, mi ih vidimo. Ali iza Velikog Petka dolazi Uskrs. Do njega mora doći… MI HOĆEMO I VELIKI PETAK DA DOĐE TIM SJAJNIJI USKRS! Da li si nas razumjela, hrvatska omladino, i vi hrvatski katolici?“

A u današnjem vremenu se itekako suočavamo s poteškoćama. Osobno moram priznati da se ne znam kada nisam osjećao tako otežano. Ne zbog izolacije, karantene ili zatvorenosti unutar četiri zida, već zbog onemogućenog blagovanja Tijela Kristova i sakramenata. A koliko puta smo olako shvaćali euharistiju, možda ju propustili pohoditi ili ju nismo uspjeli očima vidjeti u punini njenog sjaja. Tek kad izgubiš nešto u životu shvatiš koliko ti nedostaje – shvatiš svu bitnost i dođe do podizanja magle da ponovo vidimo pravi put. Možda je i dobro da nam dođe kušnja. Onaj osjećaj da si žedan, da ti nedostaje voda, osnova života. Gospodin nam pruža priliku za ponovni početak da čeznemo za Njim koji jedini može dati vode žive.

U ovim danima koji će još neko vrijeme ostati takvi utječimo se zagovoru naše sestre križarice Marice Stanković, službenice Božje. Ona je to itekako iskusila provevši 5 godina kušnje i izolacije u požeškom zatvoru. Odvojena od svega što možemo zamisliti da imamo u svakodnevici doživljavala je uspone i padove, put joj je vijugao, ali cilj nikada nije izgubila. Posebno za dane Vazmenog Trodnevlja, kako bismo se čim dostojnije uspjeli pripremiti i čim lakše prebroditi izostanak primanja sakramenata, slijedimo smjernice naših svećenika i biskupa. Svakodnevno pratimo i poruke koje nam upućuje naš dragi papa Franjo čiji smo dan lijepo proslavili prošlog mjeseca.

Dužnost nas križara je slijediti smjer kojim nas vode naši sveti pastiri. Budimo hrabri i domišljati, odvažni i maštoviti, ne upadajmo u lijenost nego ju liječimo molitvom. Upravo s tom nakanom i ove godine ćemo moliti Devetnicu Božjeg milosrđa. Počinjemo danas u 15 sati, a u zajedništvo molitve se uključite putem grupe na Facebooku: KRIŽARI. UKLJUČIMO SE!

BOG ŽIVI!

Darijo Burjan