Na dan Svih svetih slavimo ljude koji su se kroz povijest Crkve pokazali svetima. U prvom redu to su bili ponizni ljudi, ali jakoga duha, koji nisu gledali kako da sebe proslave kroz svoj život već kako da što revnije služe Bogu i ljudima. Pitam vas: Ako njima nije bilo do njihove vlastite slave, čemu ih mi danas slavimo? Čemu zemaljske počasti onima koje prema istinitom obećanju Isusa Krista časti nebeski Otac? Svecima naše časti nisu potrebne niti im nešto pridonose naše pobožnosti. To što častimo uspomenu na njih, nama je od koristi i to u smislu da bi ovaj blagdan trebao u nama probuditi dvije želje, prvo da poželimo jednoga dana biti u njihovu društvu na nebesima, a drugo da se i nama kao i njima ukaže Krist u svoj svojoj slavi. Evanđelje koje nam je upućeno na blagdan Svih svetih nam služi upravo kao putokaz prema svetosti, Isusovo nabrajanje blaženstava ukazuje nam kakav bi to trebao biti današnji kršćanin, kakve bi ga to kreposti trebale resiti. Neka se ne uplaši srce vaše ako vam se čini nedokučivim postići blaženstva koja Isus nabraja jer i sveci su bili samo ljudi, a postali su svetima upravo zato što su se suočavali sa svojim slabostima, zato što su se borili protiv svojih vlastitih grijeha, a dokaz te borbe su njihova dobra djela koja su u njihovu životu bila itekako vidljiva. Što nam je dakle činiti? – Truditi se činiti dobra djela i čeznuti za slavom uskrsnuća.
Ako se pitate koje je to polje rada na kojemu se dobra djela mogu vršiti evo jednog primjera koji mi je došao na pamet gledajući jednu emisiju na televiziji o Noći vještica! U devetom stoljeću papa Grgur IV. je uveo u Crkvu slavljenje Svih svetih na razinu blagdana. Dakle ovaj blagdan ima jedanaest stoljetnu tradiciju, što znači da je prisutan u Crkvi skoro koliko i Hrvati na ovim prostorima. Nakon jedanaest stoljeća tradicije ovoga blagdana koja nosi u sebi plemenite i dobre odgojne ideje, svjedoci smo, nažalost, uvlačenja jednog događaja, Noć vještica, koju mnogi Hrvati katolici slave i čak nazivaju taj događaj blagdanom, i to uoči blagdana Svih svetih. Osjetite li i vi ironiju u mojim riječima? Ne moram ni govoriti koliko je svetogrđe bilo kakvu priklanjanje tome događaju, a kamo li slavljenje i podržavanje, kako je to napad na kulturu i ponižavanje kulture na ovim prostorima. To je pljuvanje po vlastitoj vjeri. Usuđujem se i reći kako je slavljenje Noći vještica materija za ispovijed. Još me više čudi koliko su naši ljudi toliko zaglupljeni, a i oni diljem svijeta, da ne vide kako taj događaj ponižava dostojanstvo žene! Crkva kroz BDM uzdiže ženu na pijedestal ističući ulogu majke kao najsvetiju i najvažniju ulogu žene u društvu, a ovaj događaj ženu izruguje. Ženu se prikazuje kao rugobu, kao osobu koja drugome nanosi zlo! Zar su naše žene to zaslužile? Zar su naše bake zalužile da se ismijava njihova starost, sijeda kosa, život i ljubav koju su pružile i pružaju svojoj djeci i unucima?
Suprotstavimo se svima onima koji guraju ovaj događaj u naše živote! Nemojmo zalaziti u kafiće i na mjesta gdje se vješaju vještice po zidovima i šankovima. Eto vam dobra djela koje možete učiniti, eto vam pravednosti za koju se možete zalagati na vrlo jednostavan način. Ne dopustite da ovaj događaj truje naše mlade i ponižava naše žene! Svojim pravilnim i pravičnim stavom zaslužite svoje mjesto u društvu svetih.
vlč. Stjepan Škvorc