Od 22. do 29. srpnja 2017. godine na Dugom Otoku u malenom mjestu Luci održala se ljetna križarska duhovna obnova pod temom „Četiri Majke“: Marija majka Isusova, Majka domovina, Naša majka i Majka Crkva. Uz majke, jedna tema je bila posvećena i zaštitniku domovine i očeva, sv. Josipu, prigodom 330. godišnjice proglašenja hrvatskog sabora za zaštitnika Hrvatske.
Sudjelovalo nas je gotovo 50 iz svih dijelova Hrvatske. To je bilo super jer smo se svi sprijateljili i družili, najbolje je imati prijatelje u molitvi. Svi smo imali jednak raspored, ali obveze su bile raspoređene po grupama, pripremanje doručka, ručka, večere, molitve, čišćenje itd.
U grupi nas je bilo 5 iako smo si među grupama pomagali i rijetko kad je samo 5 osoba radilo. Posebno mi se svidio sastav moje grupe jer smo nas troje prvi puta bili na ljetnoj duhovnoj obnovi pa je večernji razgovor u grupi bio lakši jer smo se bolje razumjeli.
Ujutro smo se morali probudi prije 7, mislila sam da će to biti preteško, ali sama sam se budila u 6 i u tome nisam bila jedina. Tako malo mjesto kao što je Luka u 6 ujutro je pravi mir za dušu. Kad smo se svi probudili našli smo se na igralištu na jutarnjoj tjelovježbi. Nekima je to bilo teško jer je rano, ali izdržali smo s mislima na presvetu euharistiju.
U pola 8 svetu misu su predvodili pop Ante Luketić i vlč. Ljubiša Krmar. Dva na svoj način različita, ali odlična duhovnika. Uslijedio je doručak prije kojeg smo molili molitvu bl. Ivanu Merzu i pjevali križarsku himnu „Zastave gore“. Nakon doručka je bilo vrijeme predviđeno za kupanje i razonodu.
U 12 sati održavana su predavanja na jednu od tema. Pop Ante nas je proveo kroz dubine i važnost majčinstva u različitim ulogama u životu.
Nakon predavanja je bio ručak. Prije njega smo molili za beatifikaciju službenice Božje Marice Stanković. Oko 15 sati smo imali radionice povezane s temom koje su nas poticale na kreativnost. Nakon svake radionice pružena je mogućnost za povlačenje u polusatnu šutnju u kojoj se svatko odvojio i razmišljao o predavanju i radionici te primjeni u vlastitom životu.
Nakon samoće je opet bilo vremena za kupanje te za razna sportska i druga natjecanja. Svi su bili pobjednički nastrojeni, no samo su najbolji pobijedili (među njima i autorica članka) 🙂 .
Nakon svake večere imali smo razgovor u grupama, meni najdraži dio dana, a dan je kao i Merčev zaključen uz krunicu. Također jedan od ljepših dijelova dana. Mir i spokoj koji osjećaš nakon cijelog dana je neprocjenjiv.
Jednog popodneva smo imali susret i s malim nevremenom u kojem smo hrabro obranili našu terasu.
Pretposljednjeg dana imali smo mali izlet u Park prirode Telaščicu. Ondje smo se okupali u jezeru Mir, prošetali, divili se pogledu i ljepotama prirode te na kraju izmolili Križni put (sa) ženama.
Najteži dio bio je rastanak jer smo se svi povezali i sprijateljili, duhovno i prijateljski, ali u nadi i iščekivanju novih međusobnih susreta.
Bog živi!
križarica Ana